Može li kineski juan da postane svjetska valuta broj 1

#DolarJuanRublja #JuanEuro #JuanRezervnaValuta

juan-dollar.jpg

To što se juan sve više koristi u međunarodnim transakcijama, to što je sve više mjesta u kojima se mogu obavljati kliring transakcije u juanima je zapravo dobro, jer je to na, neki način, zdrava konkurencija na međunarodnom tržištu valuta i to će, na neki način dovesti do veće mogućnosti izbora međunarodnih transaktora — ne samo od toga u kojoj će valuti plaćati, nego u kojoj će se valuti zaduživati, a to je, samo po sebi, dobar razvoj događaja, kaže dr Dejan Šoškić, profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta i bivši guverner Narodne banke Srbije, ističući da nastajanje treće značajne valute u međunarodnim transakcijama uopšte nije loša vijest.

Komentarišući to što je predsjednik Venecuele Nikolas Maduro najavio da hoće da potisne dolar kao glavno sredstvo plaćanja i da uvede obračunavanje cijene nafte u kineskoj valuti — juanu, Šoškić kaže: „Svakako da oni koji su dosad imali dominantne pozicije, prije svega dolar i eoro, u tom razvoju događaja ne vide povoljne okolnosti za sebe i za svoje države. Ali, to je drugo pitanje. U kontekstu svijeta i svjetske situacije — drugih zemalja, koje nisu unutar eurozone, niti su SAD, ovo je, u stvari, jedan povoljan razvoj događaja“.

Šoškić ocjenjuje da Maduro ima „možda i političku motivaciju“ za ovu inicijativu ali da će „još dugo vremena tradicionalne valute, ipak, biti prisutne u međunarodnim plaćanjima i da, naravno, treba očekivati jačanje valuta koje su valute zemalja koje dobijaju sve više na značaju u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti u svijetu“. „U tom kontekstu treba očekivati rast učešća i kineskog juana i indijskog rupija i ruske rublje, kako se te ekonomije budu dalje razvijale i postajale značajnije u svijetu, tako će i njihova valuta postajati sve češća i više u upotrebi u međunarodnim transakcijama“.

Vasilij Koltašov, rukovodilac Centra za ekonomska istraživanja ruskog Instituta za globalizaciju i socijalne pokrete u izjavi za „Energiju Sputnjika“ ocjenjuje da „SAD, naravno, mogu jednostavno da obustave isporuke nafte iz Venecuele, zato što Amerikanci nemaju interes da u juanima plaćaju za venecuelansku naftu“. „Karakas bi, sa druge strane, da bi prodavao naftu samo u juanima morao da bude potpuno siguran da će svu naftu kupiti Kina. Odnosno, gledano sa druge strane, Kinezi isto tako imaju interes da kroz ovakve kupoprodajne odnose ojačaju svoju valutu i oni govore da će kroz neko vrijeme početi da kupuju naftu u juanima. Ako već takvi sporazumi postoje, onda se može hrabro započeti sa ovim poslom. I uzgred, Kinezima bi ovo moglo da bude veoma važno, jer bi to onda bio njihov ulazak u Južnu Ameriku na velika vrata. Zasad je Kina samo u Kolumbiji čvrsto ’ustoličena‘. Zato bi razmjena nafte za kinesku robu mogla da bude veoma zgodna i korisna i za Venecuelu i za Kinu“, smatra Koltašov.

Sergej Pikin, direktor Fonda za energetski razvoj Rusije, smatra da „ako sve ovo sa juanom zaživi, onda će i sami američki trejderi morati da, kupoprodajući američki naftu, konvertuju sve te kupoprodajne odnose kroz juan, što će biti veoma dobro za kinesku valutu“.

Podsjećajući na istorijat dominacije dolara u međunarodnim transakcijama, Šoškić ukazuje da je važno imati u vidu da „trenutna situacija, koja se u svijetu uspostavlja ili se već uspostavila po pitanju rezervnih valuta, mora da se posmatra u jednom istorijskom kontekstu. Tradicionalno tokom 19. vijeka, sve do Prvog svjetskog rata, funta je bila glavna međunarodna valuta, funta je bila osnovica zlatnog standarda i nakon toga, kada je u međuratnom periodu funta počela da slabi sa uticajem u međunarodnom transakcijama, dolar je počeo da jača — prije svega zbog ogromnih deviznih rezervi, odnosno, rezervi zlata koji su SAD kumulirale u Prvom svjetskom ratu i u međuratnom periodu. Nakon Drugog svjetskog rata, željeli su da odu korak dalje, i još tada je veliki ekonomista, pravi ekonomski vizionar Džon Majnard Kejns, sugerisao da se osnuje svjetska valuta nakon zlatnog standarda, da se napravi jedna valuta koja bi bila praktično sastavljena od više različitih komponenata ili kao korpa valuta postojećih — da ne postoji jedna rezervna valuta. Međutim, od toga se odustalo, i u Breton Vudu je zauzeto mišljenje 1944. godine da, ipak, dolar bude glavni i da bude vezan za zlato, a sve druge valute za dolar. Od toga je odustao predsjednik Nikson 1971. godine, tako da dolar praktično više nema zlatno važenje i otuda u ovim novijim okolnostima sasvim je legitimno da druge valute uzimaju sve veće učešće u međunarodnom transakcijama, pa i kao rezervna valuta i to je, na kraju krajeva, slučaj sa eurom, švajcarskim frankom, sa britanskom funtom, pa vidimo sve više i sa valutama zemalja kao što su Kina, potencijalno Indija, Rusija i druge“.

Komentarišući da Kina počinje trgovinu naftom u juanima, odnosno da otvara potpuno odvojeni sistem trgovine u domaćoj valuti, Pikin kaže da se „tu ne radi, jednostavno, o kotiranjima na berzama koje su oni konvertovali iz dolara u juan“. „To je u suštini odvojeno tržište, gdje će se trgovati venecuelanskom i drugim sortama nafte. Kada je predsjednik Putin bio u Kini, Rusija je takođe potvrdila da će učestvovati u takvoj trgovini. Zato je ovde više pitanje stvaranja novih platformi, odnosno berzi za trgovanje koje bi bile nezavisne od Londona ili Njujorka. Ova trgovinska platforma u Kini mogla bi postati zaista jedna od najvećih na svijetu“, objašnjava Pikin.

Šoškić kaže da je, takođe, optimista, ako se govori o tome koje će valute jačati sa međunarodnim sankcijama. „Vjerujem da će dolar nastaviti tendenciju pada. On je danas prisutan sa nešto više od 60 odsto kao rezervna valuta. Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka odavno posluju po principu u takozvanih specijalnih prava vučenja, koje su zapravo veštačka valuta sastavljena od većeg broja najznačajnijih svjetskih valuta. Uloga dolara će se smanjivati, uloga drugih valuta, prije svega kineskog juana, ali i valuta Indije i Rusije će rasti, tako da vjerujem da to na izvjestan način odražava realnost svijeta u kome živimo“, kaže Šoškić.

U izjavi za Sputnjik Koltašov kaže da „Rusiji, zasad, još ne ide naruku da odustane od prodaje nafte za dolare ili za eure, zato što bi sve ovo trebalo da bude sa druge strane potkrijepljeno, odnosno obezbijeđeno velikim uvozom“. „Za sada Rusija ima prilično složenu ekonomsku strategiju koja je usmjerena da više izvozi i manje uvozi. Uz to, ideja je da se izvozi što više završnih ili poluproizvoda kao produkta obrade ne samo tih sirovina već i poljoprivrednih proizvoda. Plus, ako bi se sad započelo sa trgovinom u rubljama, to bi moglo da pojača pritisak na rublju, jer bi se davalo mnogo rubalja da bi se kupili dolari i to se sada nama ne isplati. Rusiji bi bilo bolje da kaže da bi htjela jednog dana da pređe na tako nešto, ali ne i da ostvari oštri prelaz bez realizacije svih neophodnih pretpostavki“, smatra Koltašov.

Komentarišući uzajamne odnose dolara i eura i da li će zbog ekonomskog jačanja Kine juan postati treća svjetska valuta, Koltašov ističe: „Pokušaj da se juan uvede kao svjetska međunarodna valuta ne ide na ruku ni dolaru ni euru, jer pozicije kineske ekonomije, ili u krajnjoj liniji njene realne proizvodne moći, prevazilaze sve proizvodne moći američke i/ili evropske ekonomije“.

Sputnik

Izvor: Bankar.me

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Ostavite komentar